Ali Kasaza se utapala. U igračkama.
Imala je posebnu sobu u kući posvećenu igračkama. A mnoge od njih nisu imale svrhu, kao onaj jednorog od 150 dolara, sa kojim se njena ćerka igrala jednom u životu. Došao je trenutak u kojem je soba sa igračkama postala previše tijesna. A da njena djeca pri tome nisu imala konkretnu zanimaciju, već su nakon pola sata igranja dolazila u sobu i tražila grickalice ili gledanje crtanih filmova.
U nastojanju da dovede kuću u red redovno je spremala stvari, ali one bi ubrzo bile ponovo razbacane. A onda joj je to jednostavno dosadilo. Pomislila je tako je kako je, kao da je svakodnevno proživljavala iste stvari. Bila je zatrpana obavezama, brigama o djeci, a u konačnici i igračkama. Svakoga dana je čekala da djeca odu na spavanje ili popodnevno drijemanje.
Pomislila sam tako je kako je. Kao da sam preživljavala svakodnevno stvari, bez da ih više primjećujem.
A onda joj je jednog dana bilo jednostavno previše. Odlučila je pokloniti sve igračke i na taj način ih izbaciti iz kuće. To nije bila kazna, već je to bilo za dobrobit porodice. Kako navodi to je spasilo njen brak, kao i njeno majčinstvo. Međutim, njena borba nije izolovana, jer prema istraživanju Center on the Everyday Lives of Family found iz 2012. godine pokazuje kako posjedovanje mnoštva stvari prouzrokuje depresiju i povećava nivo hormona stresa majkama. Drugim riječima, što više stvari imate u dječijim sobama, to ste više skloni stresnim situacijama.
Uprkos tome što je bila uplašena za reakciju svoje djece, iznenadila se kada su i oni podržali ideju. Odjednom su svi postali rasterećeni, jer su imali mnogo više stvari koje su svakodnevno mogli raditi. Nisu bili predodređeni da idu u sobu u pretrpanost igračaka.
To nije bila kazna, već je to bilo za dobrobit porodice. Kako navodi to je spasilo njen brak, kao i njeno majčinstvo.
Nije im više bilo ni dosadno, jer su radili različite stvari koje su ih ispunjavale. Noel Svift, majka iz Nju Džersija izjavila je kako je svom djetetu ograničila broj igračaka na onoliko koliko može da stane na policu i da ne smeta knjigama, krevetu i drugim predmetima u sobi.
Jednostavno je željela naučiti dijete da sprema stvari i da se bavi samo onim stvarima koje su mu stvarno zanimljive, a u konačnici i potrebne. Bet Bečer je majka i osnivačica B Organized, profesionalnog organizacijskog servisa. Ona ističe kako je veoma važno znati napraviti reda u sobi, a formula je vrlo jednostavna. “Ako ti ovo ne treba, ne voliš to i ne koristiš, baci to.”
Mnogo roditelja pravi ogromne greške pod izgovorom da ne mogu drugačije. Zato se dešava da često čujemo: “Počela je plakati u prodavnici i nisam mogla da joj ne kupim novu igračku” i tako iznova, sve dok ne nastane zbrka. A potrebno je samo malo više discipline i sebi i djetetu, kako bi shvatili da im ne treba sve to.
Sada kada nemaju toliko igračaka, djeca se usmjeravaju na nešto posve drugačije, a to je razvoj njihove mašte i kreativnosti. Igrajući se jednostavnih igara, mozgalica i učenja dijeljenja, jer sada kada imaju manje, shvataju da su stvari zajedničke, a ne samo od jednog ili drugog.
Ako ti ovo ne treba, ne voliš to i ne koristiš, baci to.
U takvom redu, moguće je posvetiti se bolje djeci, a ujedno i sebi organizovati i osmisliti dan konciznije. Dobra organizacija je ključ svega, a koliko vi skupljate igračaka i znate li reći kada je dosta?
Izvor: Zelena ucionica
Nema komentara